...život običnog tempa i 18karatnog razočaranja
Barikada
Barikada
Blog
utorak, siječanj 8, 2008
U suton pameti
Lijepo je opet ovdje nešto napisat. Imam nekog posla u zadnje vrijeme, Bogu hvala to nije razlog nepisanja. Ulijenio sam se ko pavijan. Koliko sjedim doć će mi i guzica ko u njega. Jučer sam planiro prestat pušit i onda me zateko neki dobar dokumentarac na Discoveryu civilizejšn i otopili se moji planovi ko kule babilonske. Rekoh u sebi dobro i složio sendvić.

Evo me sad u Cavtatu i gledam prema Mrkanu i Bobari dok sunce praši čempres ispred kuće. Moram nazad u Zagreb i možda mi po prvi put nije krivo. Jebote, već sam dvije godine gore. Prvo na Pešćenici, pa na Savici i sad na Krugama. Radim krug oko Vukovarske. Prema nekoj logici na redu je Vrbik, ali neću tamo, tamo je Ona. Moglo bi bit sranja.

Moram priznat da mi fali malo čitanje blogova, ali pinkicu. To što se pretvaram u lijenu kečigu i jedem masno počinje mi smetat. Možda da iznajmim animatora? Ma'kaki, pretvorio bi se u čevap  nakon 10 min rada samnom. Sjedali bi na kauču, jeli pivu i čevape i gledali fashion tv :o)

Kad smo kod pive, nemogu a da ne spomenem kako mi se ogadila ožujska. Dosad sam čvrsto smatrao da je ožujska najveće govno od pive,  a sad to znam. Ta čudna mješavina vode i pjene i taj odvratni krokodilski smrad koji puni prostoriju kad limenka učini "ćššššš"...uh (naročito smeće iz limenke) dok je recimo Karlovačka izvanredna.

Karlovačka 1 - 0 Ožujska
To bi bilo ko da uspoređujemo pelin od Maraske i Badelov pokušaj da se napravi pelin a ono ispadne deterdžent. Ima tu još gomila primjera. Famozni Krašev bananko i milioni kineskih kopija. Čarli i Likvi. Bush i Pajo Patak. Backstreet boysi i Saša Tin i Kedžo.

No.

Što je tu je.

Ž
barikada @ 16:26 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007
Cilipi.net
barikada @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007
www.cilipi.net
Totalno sam zapustio blog, ne pišem aktivno već nekoliko mjeseci. Razloga je dosta ali najbitnije je rad na jednoj drugoj stranici, točnije ne www.cilipi.net.

Posjetite www.cilipi.net i dajte svoj doprinos. Imamo i forum koji sam već nekoliko puta najavio, takodjer tu su i razne novosti, sport, akcije, chat i još mnogo mnogo toga!

Trudim se svaki dan izmislit nešto novo i podariti stranici kvalitetu više.

Neću ni blog zapustit, nać će se tu uvijek nešto.




barikada @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2007
Forum

Maskota



Forum
prijavi se i sudjeluj
barikada @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 26, 2007
Čilipi

www.cilipi.net
www.dikela.unlimitedforum.com


barikada @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 6, 2007
Stativa



Skačeš brate, ali badava.
Trčiš brate, ali badava.
Lutaš brate, ali badava.

Trudiš se brate, ali za kurac.

barikada @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 30, 2007
Alibi

BEŠTIJA



dvoumio sam se između putovanja i putopisa ili gastronomije, kategorija je ipak pala na gastronomiju. jebiga.
barikada @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 9, 2007
Putem za Katmandu

Starimo li i u raju?

Ili je to samo još jedna priča za malu djecu?

A gdje je raj tu je i kraj, valjda.

Možda i nema kraja nego je sve naivno i krivo istumačeno?

Možda!







     
                                         
          
      
     
usrana šminka defilira našim putem za
katmandu
razvit ćemo tamna jedra na vjetru
kao nekad
prokleta mogućnost izbora mora da
postoji
idemo za katmandu


barikada @ 16:26 |Komentiraj | Komentari: 64 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 8, 2007
Idem doma

Malo sjest

Popit nešto

Pročistit čakre

Otić na ribe

Zapalit cigar

Razvit tamna jedra  na vjetru kao nekad

Baš kao galeb.

Zbogom.

barikada @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, travanj 3, 2007
Nulta kreativnost, apsolutna nedomišljatost i pustinja ideja
Od danas po prvi puta u vašem gradu!

Izbor za Promašaj Promašaja nacionalne nam televizije.

Apsolutni pobjednik u svim jutarnjim kategorijama su "Nove pustolovine medvjedića Winnieja Pooha". Jedina serija koja je smogla toliko idiotizma i odbojnosti da se uopće približi Winnieju Poohu jest briljantno remekdjelo "Ubojstvo, napisala je", odnosno 32. epizoda u kojoj Jessica odlazi u London ne bi li pripomogla adaptaciji jednoga njezina romana u predstavu. Jessica je iznenađena kada vidi što se sve s kazališnom skupinom događa iza pozornice. A kad netko ubije producenta predstave, Jessica će hitro morati prionuti na posao ne bi li našla ubojicu prije premijere." - wooooooow!

Osim ovo dvoje uljeza valja spomenuti i "Abecedu EU". Čisti prikaz poliranja mladih naivnih neiskvarenih mozgova! Ne bi li slučajno zaokružili DA na referendumu!
M... kao Malta, M... kao MVPEI, M... kao mobilnost unutar Unije. M... kao Marco Polo, M...kao Ne plaćam više pristojbu!

Nagradna pitalica: Iz kojeg ministarstva dolazi EuroSeremTiSeNaNJega?

Za točan odgovor darujemo engleski džepni rječnik i mali leksikon europskih integracija, motiku, grablje, poluispravni traktor i prijevod vašeg bloga na suahilli.

Što se tiče popodnevnog programa nisam mogao a da ne primjetim "Juliu, neobičnu ženu". Takav savršen scenarij, maestralan kut snimanja te samu ideju, srž i poruku serije ja naprosto nisam nigdje imao priliku sresti. Naime, Julia se ustvari morala pomirit sa Arturom i zajedno s njim popravit kuću Elizabetine svinje no tu se kasnije umješa Wolfgang koji uči na svom računalu za ispit iz letenja i okrene cijelu situaciju u Adolfovu korist. Na samom kraju svi optuže jadnu svinju i svinja ni kriva ni dužna završava na Julijinu stolu sa jabukom u gubici. Julia skoči na svinju, Artur na Juliu, a Wolfgang i Adolf zapnu u bašti ispod starog hrasta koji je posadio Jurgenov šurjak, sa džojom u ustima i yostikom u ruci.

Međutim, i nije sve tako crno. Jedan svijetli primjer je "Dvoboj strasti", svakim danom u podne ipo na prvom.

Rikardo muku muči da napokon klekne ispred Mariane ali mu to nikako ne ide od ruke. U međuvremenu Pančo i Alina se skrivaju u svom gnijezdu podno vinograda i peku rakiju. Gaudio je dobio anonimnu poruku i saznaje za njihovo skrovište. Nalijeva se tekilom "Kod Rosite" i posuđuje šatgan na obližnjem ranču. Hita prema vinogradu i pronalazi Pančovo i Alinino skrovište. Lagano u kasu na svom Riđanu stiže do vrata i silazi, eksira zadnji guc tekile i nogom razvaljuje vrata. Imao je što i vidjeti. Pančo i Alina u AcapulcoEsmeraldaMarisol pozi. Ona sva u koži, sa jagodom u ustima i bičem u ruci, a on jadan vezan lisicama i crven ko paprika. Repetira šatgan i pretvara ih u vazduh. U to dolazi šerif Miguel i hapsi Gaudia. Mariana plaća jamčevinu, sto kila balančana i bačvu tekile. Rikardo saznaje za to i odlučuje se ubiti. U zadnji trenutak ulijeće Gaudio i spašava ga. Sve su naravno zalili tekilom da bi na kraju popodneva skužili da su braća. Urotili su se protiv Mariane i podvaljuju joj dilanje cracka. Marijana si oduzima život.

Još me nešto fasciniralo. Izgleda da je postalo popularno u svakoj novoj seriji uvalit minimalno jednog srbina, kao u "Ljubavi i zaleđu", i još mnogo njih. Oni su kao zanimljivi, ma noviteti ipo. Shvatite me, krivo mi je točno onoliko koliko je onome kome je to palo na pamet drago. Jebat ga.

To je valjda isto kao što nije moguće u zadnjih deset godina napravit dobru komediju bez Ive Gregurevića.

Pa i vječna inspiracija Mladen Schwarz bi ovo primjetio.

A mi drugovi!? Mi ćemo plaćat pristojbe. Lijepo i uredno, šezdesetdevet kuna mjesečno, i tko te pita? A jeste znali da HRT od te silne love mora uplatit 3% u Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija?

Ma ne bi ja ovo spominjao da me ne bode u oči ono "raznovrsnosti".

Bljak.

Aj ž.

barikada @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 58 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 29, 2007
Kad priča
Kad priča ni ova žuta dizalica preko puta se ne čuje, čak i stara vešmašina pere u nekoj čudnoj harmoniji, a centrifuga ko najdivnija opera.

Tramvaji su sinkronizirani na proljeće i sunce priča nekim inim jezikom.

Ako kiša slučajno padne, pada u grumenima zlata, ptice se smiju u letu i susjedi vrište od sreće.

Kad priča nitko nije sam, ratovi prestaju i internet je besplatan.

Cvijeće mijenja boje i trotoarom raste, svaki dan je piknik i vraćaju se laste.

Smije se cijela nacija, kafane su bez racija, čak je i u Kini demokracija.

Vjerujte mi

Istina je sve što sam napisao, u međuvremenu su i valute izgubile smisao.
barikada @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007
Priča o čovjeku koji je volio šetat

Na mojem stolu jedna slomljena polukeramička lampa. Slomljena, okrenuta na zapad, pognute glave i još svijetli. Jutra je ubijaju, a noći joj snagu daju. Ispred nje album od Rundeka, kutija cigara i pepeljara. Sviraju Idoli, petak je i lijepo je.

Pričat ću vam priču o čovjeku koji je volio šetat, a mnogi su mu iza leđa pričali kako je lud. On se pak na to nije obazirao. Stavio bi svoj stari šešir, nagrnuo kaput i nastavio. Neki su prema njemu i svoje ure štimali, jer znalo se, kad naiđe šest je sati i djeca izlaze na prozore ne bi li mu što dobacila. Imao je prepoznatljiv korak, dug i umoran, a opet na neki čudan način poseban. U jednoj ruci uvijek isti broj Slobodne Dalmacije, a u drugoj štap. Zastao bi tek na trenutak pored puta ubrat koju smokvu, i znalo se točno gdje staje i u kojem smjeru nastavlja. Kiša mu nije smetala. U njoj je samo tražio trenutak kad stvarno u miru može odradit svoju rutu, bez da mu se itko smije, bez da ga itko spašava. Malo vremena da ubere još koju smokvu i pozdravi svoja stabla. Onako vremešan i pogrbljen šetao je tik ispred svoje sjene. Prošao je kroz tri sistema i još se ništa nije promijenilo, još uvijek je bio "Onaj koji luta putem".

U rijetkim trenutcima kad bi ga sreo pitao sam se o čemu sad razmišlja ali nisam imao hrabrosti pitat ga. Bio mi je previše drag da bi to sve možda uništio samo jednim bezazlenim pitanjem.
Pustio sam ga da i dalje šeta,

I prošetao je on tako godinu, i drugu i nakupilo se toga.

Sjećam se jednom.

Bilo je šest sati i on se nije pojavio.

Djeca se nisu smijala i svima je bilo žao.

A on je samo volio šetat.

Dao bi sve pare ovog svijeta kad bi samo znao što je pisalo u onoj Slobodnoj.
barikada @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 15, 2007
Der Untergang

Gledajući krajičkom oka utakmicu i simultano zabavljajući se u Photoshopu sinula mi je jedna birljantna ideja.

Odlučio sam podijeliti je upravo s vama.

Da je slučajno redatelj Konačnog pada znao da se Hitlerove replike ne traže samo po bogatim kapitalističkim tvorevinama već se mogu naći i u malim nerazvijenim zemljopisnim anomalijama sigurno se ne bi odlučio za Brunu Ganza već bi uzeo našeg Zorana Doricu Nikolića Vulića Hitlera.

I još je HSLSovac.



barikada @ 04:44 |Komentiraj | Komentari: 69 | Prikaži komentare
petak, ožujak 9, 2007
Bio je sam

Bio je siječanj i bio je sam, oblaci su se prepirali koji će prvi zaplakat
Bila je veljača i bio je sam, izgubio je posao žureći na sastanak

Bio je ožujak i bio je sam, neke crne ptice su širile krila
Bio je travanj i bio je sam, tužna priča aprila

Bio je svibanj i bio je sam, sam kao nikad prije
Bio je lipanj i bio je sam, sada gorku ljutu pije

Bio je srpanj i bio je sam, gledao je zvijezde na nebu
Bio je kolovoz i bio je sam, hodao je po tankome ledu

Bio je rujan i bio je sam, hladna cijev mu je na čelu
Bio je listopad i bio je sam, krv se slijeva po odijelu

Bio je studeni i bio je sam, crna zemlja sad ga grije
Bio je prosinac i bio je sam, sam kao nikad prije

Bio je siječanj i još je sam
barikada @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 81 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 5, 2007
Idi Amin - Dada
Idi nikad nije napisao autobiografiju, čak je stavio giljotinu za onog tko se usudi napisat istu no iako pisanje biografija nije u mom dosadašnjem repertoaru, a Idi je već par godina u vječnim lovištima jednostavno nisam mogao odolit.

Vjerujem da je malo ljudi čulo za njega a još manje za njegove pizdarije, stoga i pišem ovo...

Rođen je u plemenu Kakwa odnosno u Ugandi, negdje oko 1925. Točan datum nije poznat, čak ni godina, ipak je pleme u igri, nekoliko šatora i neobavezan seks bez kalendara. Tako jadan Idi nije znao ni godinu rođenja a kamoli rođendan. Katolik preobraćen na Islam, napušten od oca što je možda i kulminiralo budućem progonu svih neistomišljenika. Nadimak Dada je dobio nakon što se pridružio britanskoj kolonijalnoj vojsci negdje oko 1946.god. Uhvatili su ga nekoliko puta kako drpa ženke po šatorima a on bi samo vikao Dada! Dada! što na Swahilliu znači sestra.

Nakon par uspješnih invazija na lokalne pobunjenike britanci mu daju čin effendia odnosno najveći mogući čin za jednog crnca u britanskoj službi. Situaciju mu je omogućila jačanje te je mic po mic širio svoju moć osnivanjem različitih lobija i regrutiranjem lokalnih domorodaca koji su isključivo služili za eliminiranje pristaša tadašnjeg predsjednika Obotea. Prilikom summita Commonweltha u Singapuru na kojem je ujedno bio i Obote, Idi organizira vojni puč i preuzima vlast. Obote se sasro ko grlica i prebjegao u Tanzaniju. Slijedi totalni kaos.

Idi Amin je postao apsolutni diktator te je legenda sam sebe okitio svim mogućim priznanjima i ordenima pa je tako ni kriv ni dužan postao "Njegova ekcelencija doživotni predsjednik, kralj svih kraljeva, vrhovni zapovjednik, Al Hadji Doktor Idi Amin, VC, DCO, MC, kralj svih životinja na zemlji i kralj svih bića u moru, osvajač Britanskog carstva u Africi i svemogući general Ugande!". Donio je usmenu deklaraciju kojom je naredio da se 50 000 azijskih trgovaca tada prisutnih na područjima Ugande ukloni iz zemlje u roku od 90 dana, silom ili milom, čime je zapečatio gospodarsku budućnost zemlje a branio se kako je usnuo sam u kojem mu je Bog rekao kako mu se ne sviđaju ti Indijci. Okrunio se sa devet žena i četrdesetero djece.

Od samog rođenja Idi je imao pismenih i govornih problema ali je bio dobar plivač i sjajan boksač što svjedoči i dugogodišnja dominacija ringovima Ugande u teškoj kategoriji, Svoje političke protivnike koje nije ubio izazivao je na boks mečeve u kojima bi se borio samo lijevom rukom. Nakon niza ispada doktori mu dijagnosticiraju kronični neurosifilis odnosno bolest koja vas naprosto tjera da govorite nesnosne pizdarije pa je tako gospodin Idi jednom prilikom na tribini negdje u Europi izjavio kako je Hitler pobio premalo Židova i da mu to nikad neće oprostit, no prisutni su znali za njegovu dijagnozu i prasnuli u smijeh. Nedugo zatim želi podići gigantski spomenik Hitleru u srcu Kampale no sovjetski ambasadori ga odgovaraju. Sastao se i sa Titom.

Metode zastrašivanja i uvjeravanja koje je Idi provodio nad stanovništvom bile su tako okrutne i brutalne štoviše morbidne da se na samu pomisao na njih ledi krv u žilama. Otkinute glave svojih protivnika držao je u golemom frižideru u svojoj palači te bi prilikom sastanaka vadio zaleđenu glavu na stol i zario svoje zube ravno u lubanju na opći kaos i strah nazočnih. Zapad nije reagirao. Izjavio je kako je samo jednu žrtvu pojeo a da je sve ostale bacio krokodilima. Slao je niz pisama Britanskoj kraljici Elizabeti u kojima je izražavao želju da je okrene na što ona nije odgovarala.

Jedno jutro se probudio, popio kavu i iz čista mira objavio rat Tanzaniji.

Volio je sport, aute i naročito boks. Smatrali su ga komičnim.

Obožavao je Disneyeve crtiće.

Konačna bilanca, 300 000 mrtvih.





barikada @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 28, 2007
Kad si sam
                                                                               
Ponekad kad si sam i sjediš sanjajuć' nešto prazno, nemoguće, naoko bezazleno a tako oštro i opasno i misliš kako si baš ti taj na kojeg stavljaju ikseve i kojeg kite dračom umjesto lovorikom, i po kojem vrelo ulje prolijevaju, ma zavrišti na pohlepne membrane koje namjerno vrbuju crne i hladne misli da bi te utopile u beznađu i bespuću tvog monotonog kauča!
                                                                         
Ne prepuštaj se korama vremena i nek ti ne pada na pamet da uopće promisliš kako si opet sve zajebo usprkos tomu što negdje duboko u tebi netko čudan govori kako je ipak trebalo bit drugačije i da si ti jedan običan vremenski gaf, marioneta svojeg pravog zdanja, propuh i paučina generacije!
                                                                    
Ma tko su oni uopće i odakle im pravo da se diraju u nešto što im je još megamiljama daleko!?

Skupina zavidnih intelektualnih parazita i duševnih siromaha!

Neponovljiva i jedinstvena, endemska slika i prilika društvene kanalizacije!

Fin.
updejt : stoga prijatelju ne kloni i ne boj se, da, upravo ti koji ovo čitaš. ozbiljan sam, koji kurac se smiješ!?

barikada @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 18, 2007
Home of the underdog
Započeli su svoju gaming karijeru još davnih 70ih. Bili su trn u oku tadašnjeg establišmenta. Nisu puštali kosu, sadili travu u vrtu i lijepili lsd ali su zato svoje dane kratili colom, pizzom i naravno joystikom. Rat u Vijetnamu se lagano bližio kraju, Elvis se uhvatio koke, George Lucas se sjetio Star Warsa a Atari je izbacio Pong.

Izlaskom Ponga stvari se lagano pokreću pa se Atari okomio na razne Pinball inačice zajedno sa ostalim novitetima baziranim na dobrom starom Computer Space-u. Pinball vjerovali ili ne, a ja nisam mogao, datira čak iz jebenog 15.st. Napila se ekipa na nekom francuskom dvoru, nalizala mandragone i krenula igrat biljar međutim tu se našao neki hazarder koji je non stop naginjo biljar a ovi divljaci kakvi jesu krenuli štapovima nabijat kugle i eto ti ideje za savršenu igru kakav Pinball i jest.


Nekoliko godina kasnije, odnosno 78. dolaze Space Invadersi od Taita.. Vrlo jednostavna a  ipak neodoljivo privlačna svemirska pucačina, preteča gomile istih samo naravno tehnički naprednijih igrica. Tu moram spomenut Warblade, i toplo ga preporučam, heroinska razbibriga! Vi pucate a oni se samo spuštaju i spuštaju. Kill'em all! U istoj godini već etablirani Atari izbacuje popularne Ateroide a nedugo zatim i malu žutu perverznjačinu Pacmana.

80ih nam dolazi popularni Commodore 64. Kralj nad svim kraljevima. Sjećam se kad sam prvi put prislonio prste na tvrdu socijalističku testaturu i raspizdio ona jadna 64kilobajta memorije po nekakvom stolnom tenisu. Debele crne kazete i pet kila joysticka! E to su bili dani. Od Space Invadersa boja polako stiže u igrice i kompletno mijenja stvar. Dolaze nam sofisticirana oruđa, 3d grafika i zvučne kartice. Ukratko: sve se mijenja!


Stiže nam Nintendo revolucija. Čak i danas kad spomeneš nekom gameru ili običnom čovjeku Nintendo dođu mu suze na oči kad se sjeti Super Mario Brosa, dobre stare Zelde ili pak Dragon Warriora. Metal gear solid da i ne spominjem! U 90im već dolazi do totalnog gaming kaosa, izlaskom 286, 386, 486 procesora od Intela stvari se polako okreću kompjutorima u korist. Izlaze milijuni igrica i gameri se ni krivi ni dužni lansiraju u svijet o kakvom su samo mogli sanjati!

No vratimo se mi onom o čemu sam ja u biti htio i pričat ali sam se malo zanio. Riječ je o ekipa koja iz petnih žila pokušava baš vama na najjednostavniji način prikazat kako je to sve izgledalo i kako je to dobro bilo. Ekipa je to sa Underdogsa, organizacije koja promovira odnosno vraća na scenu stare i zapostavljene igrice. Sami sebe nazivaju hobby games stranicom ali vjerujem da su oni puno više od toga. Igara je na pretek, kao i drugog softwarea kojeg nitko nikad neće svog vidit a kamoli zaigrat. Najzanimljivije je to što ih sve možete downloadirat i gotovo sve su besplatne!

Stoga ako vas interesira nešto staro, kvalitetno, zabavno i zarazno, nećete ko guske po googlu lutat nego ćete ravno na Home of the underdogs!

Moon vam donosi ne tako kratak osvrt!

Alladin              Blade runner    Colonization    Dungeon Keeper   Enemy Nat.     
               
      8/10                     8/10                     9/10                     9/10              8.5/10
  Freedom         GrimFandango           Horde              Ignition           Jagged A.
             
    7.5/10                  9.5/10                  6.5/10              8/10               7/10
    Kohan              Lemmings            Manhole      Neuromancer       O.M.F
            
        7.5/10             9.5/10                   7/10                 9/10               8/10
    Pirates         Robotwar             Swos         Tetris        Uplink       Wizzball    
               
    8.5/10              5.5/10            9.5/10         9/10           6/10        8.5/10

updejt: gotovo sve gore prikazane igrice se mogu slobodno dounlodirat! Samo je potrebno kliknuti na naziv koji vas vodi na stranicu za skidanje.

barikada @ 03:57 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 15, 2007
Antivalentinovska

pričam vam priču o anđelu u bijelom
hoću reć patuljku sa lukom i strijelom

ali je ružan, i debeo ko svinja
nema više zubi, zadnji mu se klima

ima frizuru kao robin huud
međutim puši travu i skroz je lud

sluša Stublića i sve mu je okej
nosi hulahopke i skroz je gej

pali se na kašmir draža mu je svila
sretnem li ga negdje slomit ću mu krila

da ima blog dizajniro bi mu header
na kojem bi pisalo...
ja sam mali peder!


barikada @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 11, 2007
Darth Vader ili kako su me zajebali I.dio



a samo jedna kap čašu prelije :p
updejt: kgbovci; tratali vodkom a prije toga se nagutali imuniteta!
barikada @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
petak, veljača 9, 2007
Dvije zubarice, taxi, pola kila ibuprofena i 7 dana golgote
imajte živaca!


Srijeda, 31. siječnja

Budim se i naručivam čevape. Jedem. Grabim čačkalicu i zabodem je u šesticu.
Zalijevam kolom i vrištim. Izvuko sam nešto što nije čačkalica, nije hrana, nije zub, valjda je bilo tu već duže vrijeme, nekakva kvazi organska plomba ili koji kurac već, uglavnom, boli za popizdit. Trpim.

Četvrtak, 1. veljače

Nisam spavao ništa i samo se previjam po kauču. Puštam Azru i naslanjam glavu na zvučnike ne bi li mi vibracije sa Filigranskih pločnika slučajno ublažile bol. Nema pomoći. Pijem Tylenol, udarna doza, po gram svakih 3 sata, nema pomoći.

Petak, 2. veljače

Sklopio sam oči svega desetak minuta, negdje između pet i šest. Dva dana nisam ništa jeo. Nedefinirana bol. Kreće iz zuba, onda se širi do jaja i iz petnih žila se vraća direktno u korijen zuba! Uglavnom; JEBENO. Opet udarna doza Tylenola, a između toga po jedan Advil. Nema pomoći.

Zub se upalio, i to jebeno upalio. Kontam, vrag je odnio šalu.

Zovem zubaricu!

Subota, 3.veljače

Nit sam jeo nit sam spavao, perem zube par puta, diskretno oprezan da slučajno ne taknem epicentar moje agonije. Samo mi još fali da mi zubarica reče kako ne pazim na zube pa da je potegnem nogom.

Sjedam u onu odvratnu sterilnu kvazi fotelju i osjećam se ko pokajnik kojeg su oteli vanzemaljci i poslali mu sestru sa brkovima i bradavicom posred čela koja jedva čega da svoje alate upregne direkt u moj rektum. Nisam dobio ni lijek a kamoli antibiotik, nekako mi sve to sumnjivo, i priznajem malo mi se stislo govno, ali brate kad mi je spičila tri inekcije ne najavivši ih uopće usro sam se ko grlica.

Zub je vani. Trebalo joj je 10min da ga izvadi, em što nema snage em što je zub tri puta pucao, a ja se koprcam ko svinja na fotelji i non stop štipam, jesam živ!?

Oćeš ga vidit?! - pita me. Došlo mi da je pošaljem u tri pizde strinine i samo viknem - Račun!

400kn!!!

Moolim!?
Gledam ona kliješta da nisu zlatna, nisu jebote, gledam inekcije, nisu, gledam onaj "pisoar" gdje se pljuva, da nije pozlaćen, nije jebote, lijek nisam dobio, niti antibiotik, sve mi se činilo nekako običnim i još je smrdilo u čekaonici!?

400kn!!! O jebla sliku svoju!

Platim jbg, mislim se popljuvat ću ja nju na blogu! :)

Nedjelja, 4.veljače

Bol se pojačala i ne prestaje krvarit. Osjećam da mi sve jače i jače kuca. Nagutavam se ibuprofena, nema pomoći, ko da jedem bombone. Pokušavam sa lekadolom, isto sranje. Jebiga, ne preostaje mi ništa drugo nego da odem na stomatološku hitnu, tamo kod Mimare, i tako ja sjednem u taxi i pravac Mimara. Nekako nađem hitnu i dođem ispred vrata kad ono velikim slovima piše Zatvoreno!

Svijet mi se srušio!

Sjednem na klupicu ispred Hnk-a, suze su mi navirale, više od nervoze nego od boli, a bio je tako lijep dan i svi su se smijali, a ja sam konstantno buljio u njihove zube i mislio se imaju li koji karijes...kako su? Taxi i doma.

Sine mi nešto putem, iz vedra neba, "O jebemti, pa ja imam zdravstveno osiguranje", a kako sam skeptičan glede toga i zubara inače nisam se sjetio,  i još je nedjelja, ali valja provat, nema se što izgubit. Zovi lijevo, zovi desno, a pričam jebote ko Marlon Brando laka mu zemlja, i hodam od bolova ko da me lemur jebe u guzicu.

Heurekaa! Dogovorili smo zubara.

Pitam ja gdje!? Negdje kod Velike Gorice, nije daleko kaže!

Ooo Sizife amaterčino!!!
A u pizdu materinu kako da dođem tamo!?


Sjedni na autobus, kad vidiš nadvožnjak kod ambasade iskrcaj se, prođi ispod, kilometar naprijed pa skreni dva put desno, jednom lijevo ispod livade gdje ćeš vidit tri krave i stotinjak ovaca, pitaj starog pastira i objasnit će ti, kad te uputi vidit ćeš mali zeleni šator, e tu smo! Karikiram, jel, ali tu je negdje bilo.

Taxi! Moj stari frend vozač i ja na putu za Odru, a čudo je od čovjeka, razumio me i čak me kasnije po antibiotike odveo.

Zgodna zubarica i uz to nježna, ma kud ćeš bolje. Kaže da je 53. godište, kažem ja njoj da je i Džoni 53. godište, odmah smo se razumili! Opet mi lijepo prilijepila 3 inekcije, očistila, stavila lijek, prepisala antibiotike. Pohvalila mi je zube što me osobito začudilo, i to da imam jednu krhotinu za izvadit i samo jedan karijes, ma mrak mislim se!

Dakle, od nedjelje sam na antibioticima, upravo se spremam smlatit zadnja dva, opet sam na udarnoj dozi od grama tako da sam većinu vremena omamljen, baljezgam gluposti i čujem se po apoteci. Nije loše! Oteklina je splasla, zub je skoro pa zarasto i ja sam bolje!

Jebote, na kraju kad sve zbrojim, koliko god to ironično izgledalo kad bi svi imali zube kao ja stomatologija bi očito krahirala hehehe!

Zašto nemamo cjepivo za karijes!? Retoričko pitanje! Siguran sam da cjepivo za karijes postoji, to mi je tako banalno da mi se sere od same pomisli na njega. Čvrsto stojim da je to zavjera, pa vidi, imamo cjepiva za najokrutnije bolesti a nemamo cjepivo za karijes!? Zašto!? Vjerojatno zato što bi se srušilo sve što se tiče zubiju, a to je brate jebena idustrija, to su u biti životi! E kvragu.

Zato braćo ispaštajmo!

Jakšemaš!




updejt: nekako mi ovo sve kratko izgleda, meni je izgledalo kao godinu, a možda i jest tako nego sam zajebo radi antibiotika :p u jebote, tko zna kad mi se ovo dogodilo!


barikada @ 00:51 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
................................................................................................

                                     All content © 2005. All rights reserved.
Firefox
Pretraga
Linkovi
Biblioteka
Arhiva
Brojač posjeta
56853